Usklađenost poslovanja (Compliance) kao investicija i neodvojivi deo ESG strategije

 

Već nekoliko godina u Srbiji čujemo za reč „Compliance“ i uveliko je koristimo u ovakvom izvornom obliku na engleskom jeziku. Čitali smo intervjue i pisanja na ovu temu. Dakle, ljudi u poslovnom svetu, a naročito koji dolaze iz bankarstva, industrije osiguranja, igara na sreću, farmacije i još pojedine, danas već dobro znaju da je Compliance – investicija kojom  kompanije usklađuju poslovanje sa regulativom, umanjuju rizike od kazni, čuvaju ugled i grade veliki deo korporativne kulture. Ukratko, prilikom svake ozbiljne odluke u kompaniji je potrebno uključiti i ljude koji se bave ovim aspektom poslovanja.

 

Međutim često u industriji proizvodnje i distribucije robe široke potrošnje (FMCG) uočavamo da je Compliance i dalje teorijsko polje i pojedine kompanije nisu sigurne šta ova oblast tačno znači i obuhvata, niti kakvu konkretnu korist donosi. Ipak, u naletu ESG talasa i kako on postaje globalni prioritet, potreba za znanjem i praktičnim delovanjem je veća nego što se pretpostavlja.

 

Da krenemo od početka:

 

Compliance je usklađenost poslovanja sa zakonima, podzakonskim aktima, procedurama i obuhvata kako eksternu (državnu) regulativu, tako i interna pravila u okviru određene kompanije ili organizacije. Da bi imao svoj pun efekat, Compliance bi uvek trebalo da obuhvati i poslovnu etiku. Za razliku od Compliance-a koji je mahom pod nadzorom represivne kontrole države, poslovna etika ima širi okvir, jer treba da osigura da se oduke ne donose samo zato što su zakonske, već i iz razloga zato što su etički ispravne. Dakle, Compliance zapravo predstavlja stožer koji osigurava da kompanija posluje zakonito, pošteno i etički, i glavni je element korporativne kulture uz dobre HR prakse. Ukratko, opis bi mogao da se izrazi jednom rečenicom: „Compliance je investicija za budućnost i benefit za sadašnjost“.

 

 

Na nivou Republike Srbije i dalje ne postoji sveobuhvatni Zakon koji definiše Compliance, već postoje samo zakoni koji se bave pojedinim oblastima Compliance-a. Iz tog razloga, mnoge kompanije će morati da povedu računa o tome da u svojoj strukturi proaktivno obezbede i ovaj aspekt, obzirom da Compliance pored opisa u gornjoj rečenici postaje i neodvojivi deo ESG strategije. Imajući u vidu ubrzani trend novih EU direktiva koje kompanijama zadaju nove propise i pravila poslovanja, kompanije iz Srbije će moći da ostvare svoju nameru i ambiciju da svoju robu i/ili usluge izvoze na tržišta Evropske unije jedino poštovanjem i doslednom primenom ESG strategije.

 

Stoga, oblasti na koje je Compliance usredsređen poput: sprečavanje korupcije, pranja novca, zaštita podataka o ličnosti, zaštita uzbunjivača, zaštita poslovne tajne i poverljivih informacija, sprečavanje sukoba interesa, mita i korupcije, zaštita konkurencije, ljudska prava, zaštita od mobinga, postaju deo ESG ciljeva, a naročito  njegovog „S“ i „G“ elementa. S tim u vezi nameće se pitanje – na koji način će primena ESG-a transformisati strukturu i upravljanje kompanija u narednim godinama?

 

Podsećanja radi, ESG predstavlja skraćnicu za „Environmental, Social and Governance” a i bi na srpskom rekli da on predstavlja skup standarda kojima se korporativna politika usmeravala na: Zaštitu životne sredine, društvene odgovornosti i savesnog korporativnog upravljanja. Smatra se da ova tri faktora predstavljaju tri glavna izazova sa kojima se suočava današnji svet, kao i korporacije.

 

Za razliku od nekad korišćenog termina „Društveno odgovorno poslovanje“, ESG je uveo merljive obaveze kompanijama za postavljanje i ispunjenje jasnih ciljeva održivosti i nije samo dobrovoljna inicijativa. To je obaveza koju kompanija mora ispuniti, a naročito ukoliko hoće da posluje u okvirima EU i sveta. ESG podrazumeva tri neodvojive oblasti delovanja: 1) „E“- environmental - zaštita planete i ekološke ciljeve (emisije ugljenika, seča šuma, uticaji na klimu, zagađenje, bio-diverzitet, ekosistem); 2) „S“- social  - sprečavanje loših praksi koje utiču na društvo (kršenje ljudskih prava, odnos prema zaposlenima, dobavljačima, kupcima, dečiji rad, prisilni rad, zdravlje i bezbednost na radu, rodna ravnopravnost i dr.) i 3) „G“ – Governance - upravljanje procesima, radom i poslovanjem.

 

Dakle, kompanije se ne mogu eksplicitno baviti samo „E“ ili ekološkim aspektima, već je podjednako važan „S“ aspekt, kao i „G“. Tu onda dolazimo do odgovora na pitanje o novoj ulozi Compliance-a kao dela ESG strategije i upravljanja, koje treba da se prožima kroz celu organizaciju i svako na svom zadatku spram svojih odgovornosti treba da ga sprovede.

 

Pored klimatskog podjednako su bitni društveni i upravljački deo u sprovođenju ESG pravca. Neophodno je obratiti pažnju i uložiti resurse u analizu i sveobuhvatno upravljanje rizicima u poslovnim praksama koja utiču na ljudska prava, bezbedno i sigurno radno okruženje. Ukratko, rizici Compliance-a koji su u vezi sa poslovanjem su neodvojivi deo ESG poslovanja i strategije.

 

Koji su „okidači“ ovog pravca i razvoja?

 

Naime, u EU se ovih dana usvajaju ili su već usvojene mnoge nove Direktive koje u sebi obuhvataju Compliance obaveze.

 

Da krenemo od Direktive o dubinskoj analizi korporativne održivosti čije se usvajanje očekuje ovih dana od strane Evropskog parlamenta - priličan broj velikih kompanija kao i one osnovane van EU, a koje su aktivne u EU, moraće ispitati svoje lance  snabdevanja i distribucije širom sveta, pa i u Srbiji. Ovo podrazumeva adekvatnu analizu rizika duž celog lanca snabdevanja (odnosno „S“ i „G“ aspekta) u smislu poštovanja praksi koje utiču na društvo. Očekuje se da će  u periodu od sledećih tri do pet godina ova Direktiva doživeti svoj pun pravni efekat.

 

 

Međutim, već je počela da se primenjuje EU Direktiva o krčenju šuma. To znači da će kompanije u Srbiji koje izvoze svoje proizvode na tržište Evropske unije koji troše dobra povezana sa krčenjem i degradacijom šuma - kao što su: stoka, drvo, kakao, soja, palmino ulje, kafa, kaučuk i proizvode dobijenim od ovih sirovina, morati da sprovedu analizu u lancu snabdevanja kako bi osigurale da ta dobra nisu rezultat nedavnih (posle 31. decembra 2020. godine) krčenja i degradacije šuma ili kršenja lokalnih zakona o zaštiti životne sredine i društva.  Dakle, od 30. decembra 2024. godine, odnosno 30. juna 2025. godine, za mikro i mala preduzeća biće zabranjeno plasirati proizvode na tržište EU ako nemaju oznaku da su proizvedene „bez krčenja šuma“, u skladu sa relevantnom regulativom zemlje proizvodnje i pokrivene izjavom o dužnoj pažnji (due dilligence) koja ukazuje na ispitan zanemarljiv rizik od neusaglašenosti ili non-Compliance-a. Ova Direktiva obuhvata izuzetno širok spektar proizvoda – od mesa, pa sve do knjiga.

 

Kako možemo videti, uloga Compliance funkcije razvojem društveno odgovornog i etičkog poslovanja, a u kontekstu ESG upravljanja sa sva tri njegova elementa – pored investicije koju definitivno predstavlja – dobija i svoju novu i punu dimenziju, koja se nadograđuje brže nego što smo mogli predvideti.

 

Pravo pitanje nakon svega je - li smo počeli da se pripremamo za te izazove? I ako nismo, da li je potrebno da što pre krenemo…

  

Ovaj tekst ne predstavlja pravni savet, već stav autora, ne uvek i uređivačku politiku portala.

 

Autor: Verica Aljinović, Konsultant, In-House legal & compliance expert u VALEC

Uloga i kvalifikacije osobe zadužene za usklađenost poslovanja (Compliance) u organizaciji

 

Sve češće se ovih dana susrećemo sa zahtevima usklađenosti u poslovanju i oglasima za radna mesta - gde se traže ljudi koji će se o tome brinuti u okviru kompanije ili državnog organa. Svest i potreba za obavljanjem ovih poslova se kontinuirano razvija obzirom da je rizik od ne-usklađenog poslovanja iz dana u dan sve veći. Razlog za povećanje tog rizika je veliki broj postojećih Zakona koji regulišu već dugi niz godina mnoge pravne zahteve ali i neke relativno nove oblasti prava ustanovljene zadnje 2 decenije koji regulišu oblasti zaštite podataka o ličnosti, mobing (zlostavljanje na radu), jednakost polova, konkurencije i dr. gde kazne mogu biti izuzetno velike i značajne.

 

Podsećanja radi oblasti Usklađenosti ili „Compliance“ - reč koju već uveliko je koristimo u ovakvom izvornom obliku na engleskom jeziku - su široke, ali možemo ih i usredsrediti na: sprečavanje korupcije, pranja novca, zaštita podataka o ličnosti, zaštita uzbunjivača, zaštita poslovne tajne i poverljivih informacija, sprečavanje sukoba interesa, mita i korupcije, zaštita konkurencije, ljudska prava, zaštita od mobinga i dr.  Takođe, u svetlu nadolazećih ESG direktiva Evropske Unije i tzv „zelene agende“, u opseg Compliance-a će spadati i socijalni elementi poslovanja  - sprečavanje loših praksi koje utiču na društvo (kršenje ljudskih prava, odnos prema zaposlenima, dobavljačima, kupcima, dečiji rad, prisilni rad, zdravlje i bezbednost na radu, rodna ravnopravnost) kao i celokupno upravljanje procesima, radom i poslovanjem.

 

Takođe moramo pomenuti i okolnost da su mnogi korporativni skandali velikih kompanija protiklih godina i decenija, doveli do ogromnih finansijskih i reputacionih šteta što je rezultiralo njihovim slabljenjem, čak su neke i prestale da postoje. Sve to je definitivno doprinelo razvoju svesti da se danas kompanije moraju podrobnije baviti svim ovim temama što je počelo da se dešava i u zemljama u okruženju i u Srbiji.

 

Dolazak mnogih multinacionalnih kompanija sa razvijenim programima rada u Compliance-u na regionalnom nivou -  je takođe kreiralo praktična znanja ili „know how“ pojedinaca ne samo u kontekstu Srbije već i šire (region i EU). Stoga su lokalne kompanije (pogotovo one koje pretenduju na regionalnu prisutnost i razvoj), počele po tom uzoru da razvijaju svoje prakse i znanja. Ispostavilo se da je to proces koji ne ide lako jer je za menadžment nekih od kompanija od shvatanja „trošak“ za bavljenje Compliance-om, potreban prelaz da je to zapravo - investicija u reputaciju i održivost a radi - uspeha, kontinuiteta, dobrog osećaja zaposlenih,  koja na kraju rezultira i profitom.

 

Kada želim objasniti potencijalnim klijentima ulogu Compliance fukcije u organizaciji na osnovu iskustva u dugogodišnjem radu na regionalnom nivou u okviru multinacionalnog sistema, izgovorim samo jednu kratku rečenicu: Compliance je investicija za budućnost i benefit za sadašnjost“. I utisak mi je da svakim danom sve više ljudi razume o čemu govorim …

 

Osnovni preduslov za kvalitetno bavljenje Compliance-om je definitivno volja i rešenost menadžmenta da stvori organizaciju u kojoj će transparentan, etičan, pošten način rada doprineti „osluškivanju“ dešavanja u organizaciji, volji i spremnosti za korekcijom i želji da se u konačnici stvori veća vrednost za sebe, zaposlene, okolinu i društvo u celini.

 

 

I onda dolazimo do pitanja osnovnog zadataka i uloge Compliance officera ili menadžera u organizaciji. To je osoba koja treba da razvija korporativnu kulturu kroz praktično usklađeno delovanje i kreiranje Compliance program-a koji će identifikovati stanje, zadati ciljeve i uz  korišćenje različitih alata osigurati:

 

  • Usklađenost sa Zakonima i regulativama;
  • Davanje etičkih smernica: „kako uraditi ispravnu stvar – doneti ispravnu odluku“;
  • Stvaranje procedura i pravila kojima će se urediti poslovanje (za koje ne postoji opšti propis) usklađen sa delatnošću;
  • Detekciju, istraživanje i evaluaciju rizika/primedbi i uloga na njihovom prevazilaženju;
  • Edukaciju zaposlenih spram delatnosti Kompanije.

 

A koja je kvalifikacija za ovu ulogu?

 

Najčešće se za ovu funkciju u kompaniji traži pravno obrazovanje, međutim, svedoci smo da to i nekad nije tako i da se za poslove usklađenosti traže i osobe ekonomskog obrazovanja i neki drugi profili zanimanja (menadžment, kvalitet, organizacija i sl.). Pored zahtevane stručne spreme, za neke pozicije specifične oblasti usklađenosti se traže i određene licence (napr. u finansijskom sektoru) ovlašćenog lica u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma.

 

Međutim, jednako važna kvalifikacija su i lične karakteristike pojedinca. Stoga, odgovor koji bih dala na pitanje odabira profila za ovu rolu je:  kvalitetna evaluacija ličnosti i osobina koje je potrebno posedovati za ovu ulogu. Dakle, osoba treba da poseduje:

 

  • Dosledna i hrabra primena vrednosti i visoka moralna načela u svakoj situaciji i svakom kolektivu (i sa višim i sa nižim strukturama organizacije). To je osoba koja priznaje svoje greške, hoće da sasluša i razume druge, skromna je i otvorena, daje jasne odgovore na direktna pitanja i uvažava ličnost sa kojom priča.
  • Iskustvo. Pored profesionalnog dugogodišnjeg iskustva, izuzetno bitno i životno iskustvo jer osoba mora razumeti i uviđati širi kontekst situacija, obzirom da se često mora staviti u ulogu druge strane.
  • Znanje i obaveštenost. Kako su bitna iskustvena i praktičnog znanja, obaveštenost i konstantna edukacija (posebno o novim tehnologijama), tako je bitno i teorijsko znanje jer je i ono bitno u razumevanju kompleksnih situacija koje se moraju svesti na bazični nivo razumevanja i logike.
  • Common-sense ili zdrava logika. Obzirom da u životu vrlo često imamo susret sa situacijama u kojima stvari nisu „crno-bele“ mora se posedovati sposobnost odabira pravca koji je u takvoj situaciji „najbolji mogući“ što je nemoguće bez korišćenja ove veštine.

 

Pored gornjih osnovnih elemenata, takođe bih napomenula da je kreativnost kao i prilagođen (tailor-made) pristup ljudima, takođe bitan faktor koji je uneo inovativnu dimenziju u ovu ulogu. Kreativan faktor nema previše uloge u osnovne postulate i načela rada, međutim sposobnost da se na pravi način priđe i nastupi ljudima u organizaciji sa ovom temom, kao i pridobiti njihovo puno angažovanje i podršku za usklađenim ponašanjem, praksama i vrednostima značajno pomaže efikasnosti celog Compliance programa. Ljudi treba da imaju osećaj stvaranja više vrednost gde je uloga svakog pojedinca važna.

 

Kao zaključak bih navela sledeće: pravnici definitivno imaju izvrstan osnov za bavljenje ovim poslom iz više razloga. Oni poseduju dobru obrazovnu bazu, analitičnost i dobar pregled dešavanja u organizaciji - i upravo je to je razlog što je Compliance najčešće u njihovom opsegu delovanja. Međutim,  ovu ulogu mogu imati i druga zanimanja koja imaju gore opisane kvalifikacije i osobine, kao i sposobnost razmišljanja van okvira isključivo pravne logike.

 

Takođe, često kompanije nemaju interno organizovan (in-house) pravni tim tako da i eksterna (outsource) rešenja mogu dati dobar okvir za uspostavljanje Compliance programa i odgovornosti kojom se takođe stvara šira vrednost kako kompaniji tako i celoj zajednici.

  

Ovaj tekst ne predstavlja pravni savet, već stav autora, ne uvek i uređivačku politiku portala.

 

Autor: Verica AljinovićKonsultant, In-House legal & compliance expert u VALEC

Lice zaduženo za usklađenost poslovanja u Republici Srbiji – Zaposleni ili privremeni menadžer?

 

Funkcija praćenja usklađenosti poslovanja (compliance funkcija) je u Republici Srbiji u početnoj fazi razvoja čak i u finansijskom sektoru, za koji se ova funkcija najčešće i vezuje. Konkretno, kontrola usklađenosti poslovanja se reguliše kao deo sistema internih kontrola u Zakonu o osiguranju, dok Zakon o bankama sadrži eksplicitnu normu u vezi sa ovom funkcijom. Veliki korak je napravljen u avgustu 2023. godine, kada je Vlada Republike Srbije usvojila Predlog zakona  o upravljanju privrednim društvima koja su u vlasništvu Republike Srbije, koji predviđa obavezu uvođenja compliance funkcije u ovim društvima. Čak i pre ovog Nacrta, funkcija praćenja usklađenosti je bila posebno propisana za neka državna preduzeća, kao što su Javno preduzeće Elektroprivreda Srbije i Javno preduzeće Pošta Srbije.

 

Samo je pitanje vremena kada i kako će funkcija praćenja usklađenosti postati podjednako važna u svim oblastima poslovanja u Srbiji, budući da je poslovanje u skladu sa zakonom prioritet svake kompanije. Dok se taj cilj ne postigne, mora se pronaći rešenje za sve one kompanije koje nisu spremne da angažuju ovo lice kao zaposlenog, jer uprava često pogrešno compliance vidi kao značajan trošak za kompaniju. Upravo kao rešenje za prevazilaženje tog problema javlja se mogućnost da lice zaduženo za usklađenost poslovanja ima status privremenog menadžera. Privremeni menadžer, kao jedna od novih formi rada prepoznatih od strane Eurofonda, je potencijalno pristupačno i lako izvodljivo rešenje za sva ona društva kojima je potreban visoko kvalifikovan stručnjak, kao što je compliance officer, ali nemaju resurse ili nisu stalno izložena visokom nivou rizika povezanih sa usklađenošću. Imajući u vidu da je u Srbiji funkcija praćenja usklađenosti još uvek na začetku, mogućnost angažovanja „privremenog menadžera za usklađenost“ može značajno doprineti daljem razvoju tržišta.

 

 

Privremeni menadžer se smatra novom formom rada, iako ga je Eurofond prvi put uveo još 2015. godine. Osim toga, i dalje ne postoji pravna regulativa koja sadrži detaljne odredbe u vezi sa ovom formom rada. Uprkos odsustvu regulative, mnoge zemlje su prepoznale ovu formu kao korisnu mogućnost za prevazilaženje poslovnih izazova angažovanjem visoko kvalifikovanih menadžera. U širem smislu, privremeni menadžer se može smatrati oblikom rada gde kompanija privremeno angažuje radnika za specifičnu svrhu. Angažovanje visoko specijalizovanog stručnjaka za definisani vremenski period može se navesti kao prevashodni razlog (među ostalima) za razmatranje angažovanja lica zaduženog za usklađenost poslovanja u formi privremenog menadžera. Umesto tradicionalnog dugoročnog zapošljavanja, sada postoji tržišno orijentisan kratkoročni odnos između menadžera i kompanije. Oni se takođe mogu angažovati na osnovu ugovora o radu na određeno vreme, kao bilo koji drugi profesionalac čiji rad kompanija privremeno zahteva (npr. pravni savetnik). Osim toga, postoji opcija da društvo angažuje specijalizovanu kompaniju, umesto direktnog angažovanja privremenog menadžera, što znači da se ne uspostavlja ugovorni odnos između korisničke kompanije i privremenog menadžera. U tom smislu, treba napomenuti da kompanije redovno pribegavaju angažovanju privremenog menadžera u vremenima ekonomske i finansijske krize i drugih situacija u kojima se suočavaju sa poteškoćama, kao i u slučaju reorganizacije kompanije. Shodno tome, mogućnost angažovanja lica zaduženog za usklađenost u poslovanju kao privremenog menadžera može biti pogodno u slučaju malih kompanija koje nisu u mogućnosti da ga angažuju kao zaposlenog, već kao spoljnog menadžera, koji im može pomoći da prevaziđu izazovna poslovna vremena. Nije samo veličina kompanije ta koja diktira potrebu za posebnim odeljenjem za usklađenost u kompaniji, već i činjenica da se pojedine kompanije ne suočavaju stalno sa rizicima povezanim sa usklađenošću. Nadalje, kada funkciju usklađenosti obavlja spoljni privremeni menadžer (privremeni menadžer za usklađenost), postoji veća mogućnost izbegavanja sukoba interesa, što je korisno za poslovanje u skladu sa zakonom. Dodatni razlog u korist angažovanja privremenog menadžera za usklađenost je taj što u mnogim zemljama (posebno u Srbiji) nema mnogo stručnjaka za usklađenost koji su posebno obrazovani i obučeni za obavljanje ove funkcije.

 

Znanje i iskustvo privremenog menadžera mora se proceniti pre nego što budu angažovan. Očekuje se da poseduju sve veštine potrebne za ispunjavanje svih svojih obaveza na profesionalan i nepristrasan način. Da bi bio u mogućnosti da preuzme sve obaveze koje ova funkcija podrazumeva (prevencija, savetovanje, praćenje promena u pravnom okruženju, praćenje rizika usklađenosti, kontrole, obuke, treninzi itd.), potrebno je da poseduje kompetencije, motivaciju, adekvatno obrazovanje, kao i da održava bliske odnose sa saradnicima kako bi bio u mogućnosti da unapređuje svoja znanja i veštine. Na primer, u finansijskom sektoru, koji je bio polazna tačka za razvoj ove funkcije, definisani su uslovi u pogledu poslovnog iskustva i ugleda za lica koja obavljaju ovu funkciju. Stoga, da bi bio angažovan, privremeni menadžer za usklađenost mora ispunjavati dve grupe uslova: objektivne (koje se odnose na profesionalne kvalifikacije i određena iskustva) i subjektivne (koje se odnose na etičko ponašanje i integritet). Shodno tome, privremeni menadžer za usklađenost fokusira se na sprečavanje administrativnih kazni i izbegavanje potencijalnih materijalnih gubitaka i štete po reputaciju povezane sa kršenjem zakona i internih propisa. Pored toga, treba da se fokusira na transparentnost, zaštitu potrošača, kao i proaktivno delovanje i prevenciju svih rizika usklađenosti kojima je kompanija izložena. To podrazumeva da bude upoznat sa pozitivnim propisima, propisima koji su u fazi donošenja, kao i sa uticajem koji oni mogu imati na kompaniju i njeno poslovanje. Oni imaju obavezu da osiguraju da svi zaposleni postupaju u skladu sa regulatornim okvirom, kako eksternim tako i internim. Zakoni ponekad mogu delovati apstraktno, čak i nerazumljivo za veliki deo zaposlenih. Iz tog razloga, lice koja obavlja ovu funkciju mora razmotriti kako najbolje implementirati prakse i modele poslovanja koji će osigurati usklađenost unutar kompanije. Budući da je ovo izuzetno osetljiva oblast, edukacija i savetovanje su od posebnog značaja jer u većini slučajeva do povreda dolazi zbog nepoznavanja brojnih novih i ponekad nejasnih propisa.

 

 

Imajući u vidu da savremene kompanije posluju u pravnom i regulatornom okruženju koje se konstantno i brzo menja, uloga lica zaduženog za usklađenost poslovanja postaje veoma važna. Stoga postoje dva rešenja kojima kompanije mogu pribeći: angažovati lice zaduženo za usklađenost poslovanja kao zaposlenog (interno zapošljavanje) ili kao stručnjaka koji nije zaposlen u kompaniji (spoljno angažovanje). Kompanije koje posluju na masovnim tržištima, kako lokalno tako i internacionalno, opredeljuju se za prvu opciju. Za razvijena tržišta na kojima kompanije moraju stalno da analiziraju i prate rizike vezane za usklađenost i preduzimaju mere da ih prevaziđu, to se čini kao razumno i najadekvatnije rešenje. Međutim, u zemljama kao što je Republika Srbija gde se tržište još uvek razvija, angažovati lice zaduženo za usklađenost poslovanja kao zaposlenog (izuzev slučajeva kada to zakon obavezno propisuje) može biti teret za manje kompanije, koje se ne suočavaju sa takvom potrebom sve vreme. Imajući u vidu da se ipak sve kompanije, bez obzira na njihovu veličinu ili tržište, suočavaju sa određenim rizicima povezanim sa usklađenošću, mora se pronaći rešenje za njih. U datim okolnostima u Srbiji, privremeni menadžer za usklađenost mogao bi biti dobro prelazno rešenje, iako bi krajnji cilj trebalo da bude angažovanje ovih lica kao zaposlenih. Stoga, tokom perioda prilagođavanja i pravne regulacije funkcije praćenja usklađenosti u Srbiji, moglo bi biti korisno za kompanije da koriste nove oblike rada, posebno sa ciljem prilagođavanja novim izazovima, kako u oblasti poslovanja tako i u uspostavljanju novih profesija.

 

Tekst predstavlja deo rada koji je izvorno objavljen na engleskom jeziku u časopisu Pravni zapisi, br. 2/2023 u izdanju Pravnog fakulteta Univerziteta Union, koji je dostupan na sledećem linku.

 

Ovaj tekst ne predstavlja pravni savet, već stav autora.

 

Autor: Iva Tošić, docent na Pravnom fakultetu Univerziteta Union

Autor: Jovana Misailović, asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu

Compliance - Usklađivanje poslovanja: Ključ za dugoročni uspeh vaše kompanije

 

U današnjem dinamičnom poslovnom okruženju, usklađivanje poslovanja (compliance) predstavlja osnovu za dugoročni uspeh i održivost kompanija. Želim da podelim sa Vama ključne aspekte usklađivanja poslovanja i kako Vam to može pomoći da zaštitite svoju kompaniju od pravnih rizika.

 

Šta je Usklađivanje Poslovanja?

 

Pojam usklađenosti (ili usaglašenosti) u poslovanju, poznat i kao compliance, ne odnosi se samo na pridržavanje zakona i podzakonskih akata, već i na poštovanje odgovarajućih etičkih principa i dobre tržišne prakse u određenoj oblasti poslovanja. Compliance podrazumeva proces osiguravanja da kompanija posluje u skladu sa svim relevantnim zakonima, propisima, standardima i smernicama. Ovo uključuje:

 

  • Identifikaciju i razumevanje zakonskih okvira koji se odnose na Vašu industriju.
  • Razvoj i implementaciju unutrašnjih politika i procedura koje osiguravaju usklađenost.
  • Edukaciju zaposlenih o važnosti pridržavanja pravnih normi.
  • Kontinuirani nadzor i reviziju poslovanja kako bi se identifikovale i otklonile potencijalne nepravilnosti.

 

Zašto je usklađivanje poslovanja važno?

 

U poslednjih dvadeset godina, u našoj regulativi se primećuje značajan napredak u regulisanju nekoliko ključnih oblasti relevantnih za usklađenost poslovanja. Ove oblasti uključuju zaštitu podataka o ličnosti, sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma, zaštitu konkurencije, zaštitu životne sredine i održivo poslovanje. Ovaj napredak često je rezultat harmonizacije naših zakona sa zakonodavstvom Evropske unije, kao što su, na primer, GDPR i Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Bitno je napomenuti da zakonodavstvo Evropske unije, kao i zakonodavstva pojedinih evropskih zemalja, imaju značajan posredan uticaj na naše kompanije.

 

Razmotrimo nekoliko ključnih aspekata važnosti usklađenosti poslovanja:

 

  • Izbegavanje pravnih problema: Pridržavanje zakona pomaže u izbegavanju pravnih sankcija kao što su novčane kazne, tužbe, ili gubitak licenci.
  • Očuvanje reputacije: Kompanije koje posluju u skladu sa zakonom grade povoljnu reputaciju među klijentima, partnerima i investitorima. Negativni publicitet zbog pravnih problema može ozbiljno narušiti ugled kompanije.
  • Povećanje efikasnosti: Pravilno usklađivanje sa zakonom često rezultira boljim internim procesima i povećava operativnu efikasnost.
  • Zaštita zaposlenih i resursa: Usklađivanje sa zakonima o radu i bezbednosti na radu štiti zaposlenike i resurse kompanije, čineći radno okruženje sigurnijim i zdravijim.

 

 

Pravni okviri, pravilnici i standardi koji obuhvataju područje funkcije usklađenosti (Compliance) dolaze iz različitih izvora: osnovni ili/i sistemski zakoni, propisi i standardi usvojeni od strane regulatornih tela i nadzornih organa, tržišne norme, etički kodeksi koje izdaju profesionalne organizacije, kao i interni etički kodeksi koji se primenjuju na zaposlene.

 

Neusklađeno poslovanje može dovesti do širokog spektra posledica za kompanije, uključujući finansijske gubitke, pravne posledice u radnom okruženju, nalaženje regulatornih mera koje kompanija mora preduzeti, pa čak i krivične sankcije kako za samu kompaniju, tako i za odgovorna lica. Ipak, posledice mogu biti i dugoročnije i manifestovati se kroz gubitak poverenja i dugotrajno narušavanje reputacije kompanije.

 

Kako uskladjenost poslovanja može pomoći vašoj kompaniji?

 

Koje su metode kako Vam osoba angažovana za pravni complance može pomoći u poslovanju:

 

  • Procena usklađenosti i analiza rizika: Detaljno analiziranje trenutne usklađenost Vaše kompanije sa relevantnim zakonima i identifikacija potencijalnih rizika.
  • Izrada i implementacija političkih i proceduralnih okvira: Kreiranje prilagođene politike i procedure koje će osigurati da Vaša kompanija posluje u skladu sa zakonom.
  • Obuka zaposlenih: Organizovanje edukativne sesije za Vaše zaposlene kako bi se upoznali sa pravnim zahtevima i značajem usklađenosti.
  • Kontinuirani nadzor i revizija: Praćenje promena u zakonodavstvu i redovno revidiranje Vaših procesa kako bi se osigurala stalna usklađenost.

 

Zaključak

 

Usklađivanje poslovanja je više od pravne obaveze, to je strateški alat za očuvanje i unapređenje Vašeg poslovanja. Pravilno usklađivanje pomaže u zaštiti od pravnih rizika, unapređuje reputaciju i povećava efikasnost. Pravnik ili advokat zadužen za complance, tu je da Vam pomognem da postignete i održite ovaj ključni aspekt poslovanja. Usklađivanje poslovanja sa zakonskim propisima u Srbiji i propisa drugih zemalja sa kojima poslujete, je ključni aspekt održivog i uspešnog poslovanja. Pridržavanje relevantnih zakona i propisa ne samo da pomaže kompanijama da izbegnu pravne sankcije, već i poboljšava njihov ugled i operativnu efikasnost.

 

Važno je imati na umu da je regulatorni okvir podložan stalnim promenama, s novim pravilima koja se neprestano uvode ili postojeća menjaju. Iz tog razloga, usklađenost i kontrola usklađenosti poslovanja su procesi, a ne statički ciljevi. Mnoga pravila su namerno formulisana neodređeno (na primer, tržišne konvencije, kodeksi ponašanja izdati od strukovnih udruženja, etički kodeksi i sl.), što daje kompanijama širok prostor za interpretaciju i neprekidno traženje najoptimalnijih rešenja. Ovaj dinamički karakter regulatornog okvira zahteva stalnu pažnju i prilagođavanje kako bi se obezbedila efikasna usklađenost sa najnovijim zahtevima i promenama.

 

 

Osim toga, neophodno je promeniti mentalitet i perspektivu vlasnika i menadžmenta kompanija koje posluju u Srbiji, a koji još uvek smatraju da je posvećenost Compliance-u dodatni teret za poslovanje, previše složen i komplikovan. Nije im jasno da je kontrola usklađenosti poslovanja zapravo investicija u prevenciju i ključni faktor za dugoročno održivo i uspešno poslovanje svake kompanije.

 

Krenite već danas kako biste započeli proces usklađivanja i osigurali svetlu budućnost za Vašu kompaniju.

 

Inovacija uvek zahteva adaptaciju!

 

Ovaj tekst ne predstavlja pravni savet, već stav autora, ne uvek i uređivačku politiku portala. 

 

Autor: Tamara Sićević, advokat.

Usklađenost u poslovanju (Compliance) – čuvar reputacije i integriteta privrednog subjekta

 

Uloga kontrole usklađenosti u poslovanju

 

Pojam usklađenost (ili usaglašenost) u poslovanju (ili na engleskom Compliance) ne obuhvata samo usklađenost sa zakonima i podzakonskim aktima, već i sa odgovarajućim etičkim principima i dobrom tržišnom praksom u datoj oblasti poslovanja.

 

Uloga Compliance funkcije u kompanijama se ogleda, između ostalog, u praćenju izmena regulatornog okvira, savetovanju, proceni rizika, kontroli, treningu zaposlenih, komunikaciji sa državnim organima i regulatorima, izveštavanju, kao i stvaranju takozvane (korporativne) kulture Usklađenosti u poslovanju u kompaniji.

 

Uloga ove funkcije u organizaciji je i da pravovremeno uoči i proceni rizik, izvesti o njemu i predloži mere za adekvatno upravljanje uočenim rizicima, tako da se oni eliminišu ili smanje na prihvatljivu meru.

 

Posledice neusklađenog poslovanja kompanija mogu se ogledati u finansijskim gubicima, radnopravnim posledicama, propisivanjem različitih mera regulatora po kojima kompanija mora da postupa, a često mogu dovesti i do krivičnih sankcija za samu kompaniju i odgovorna lica. Međutim, posledice mogu biti i dalekosežnije i ogledaju se u gubitku poverenja i dugotrajnom narušavanju reputacije kompanije.

 

Kako je funkcija kontrole usklađenosti poslovanja regulisana u Republici Srbiji

 

U našoj regulativi se poslednjih dvadeset godina vidi veliki pomak u regulisanju nekih od Compliance relevantnih oblasti kao što su zaštita podataka o ličnosti, sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma, zaštita konkurencije, zaštita životne sredine i održivo poslovanje i drugo. Uzrok je često i usklađivanje naših zakona sa zakonodavstvom Evropske unije (kao primer možemo uzeti GDPR i Zakon o zaštiti podataka o ličnosti). Važno je naglasiti da zakonodavstvo Evropske unije, kao i pojedinih evropskih zemalja ima veliki posredan uticaj i na naše kompanije. Jedan od primera je promena nemačkog zakonodavstva donošenjem Zakona o odgovornosti u lancu snabdevanja koji se odnosi na radna prava, ali i na nekoliko važnih ekoloških pitanja i rizika. Naime, kompanije u Nemačkoj odgovorne su za usklađenost poslovanja ne samo svojih kompanija koje posluju na teritoriji Nemačke i Evropske unije, već i za usklađenost poslovanja svojih dobavljača bez obzira gde im se nalazi sedište. Tako će, u slučaju da proizvođač komponenti za neku nemačku kompaniju grubo krši prava radnika na teritoriji Srbije, i sama kompanija u Nemačkoj snositi posledice i sankcije od strane svog regulatora. Iz tog razloga kompanije u Srbiji, koje su deo lanca snabdevanja za kompanije u Nemačkoj, obuhvaćene pomenutim Zakonom o odgovornosti u lancu snabdevanja, morale su da uspostave takozvani menadžment rizika u odnosu na zaštitu ljudskih prava i ekološka pitanja da bi u potpunosti bile usklađene sa novim zakonom.

 

Oblast usklađenosti poslovanja je kao obavezna funkcija u važećoj regulativi jedino zakonski regulisana u oblasti bankarstva, ali se i u Zakonu o bankama („Sl. glasnik RS“, br. 107/2005, 91/2010 i 14/2015) spominje samo u članovima 82 – 84 navedenog zakona. Čak i u oblasti bankarstva, koja se često smatra i preregulisanom, za oblast usklađenosti poslovanja predviđeno je samo par članova gde je poprilično uopšteno definisana funkcija kontrole usklađenosti poslovanja banke. Zakon o privrednim društvima („Sl. glasnik RS“, br. 36/2011, 99/2011, 83/2014 – dr. zakon, 5/2015, 44/2018, 95/2018, 91/2019 i 109/2021) spominje usklađenost poslovanja u članu 452, stav 1, tačka 1, gde je definisano da poslovi unutrašnjeg nadzora naročito obuhvataju i kontrolu usklađenosti poslovanja društva sa zakonom.

 

 

Zakoni, propisi i standardi koji ulaze u područje Compliance funkcije imaju različite izvore: primarni/sistemski zakoni, pravila i standardi doneti od strane regulatora i supervizora, tržišne konvencije, kodeksi ponašanja koje izdaju strukovna udruženja i interni etički kodeksi koji se primenjuju na zaposlene. Imajući u vidu druge pravne izvore koje obavezuju poslovne banke, kao i detaljne kontrole koje sprovodi Narodna banka Srbije kao regulator, kao i obaveza slanja redovnih izveštaja regulatoru, Compliance funkcija je verovatno najdetaljnije uređena u poslovnim bankama koje posluju na teritoriji Srbije.

 

Pored poslovnih banaka, i drugi privredni subjekti shvataju važnosti regulisanja Compliance funkcija u okviru svojih organizacija. Navedena funkcija nije svojstvena samo za kompanije, već i za državne organe, javna preduzeća i druge organizacije.

 

Inovacija uvek zahteva adaptaciju

 

Oblast usklađenosti poslovanja je mlada oblast i čak i u kompanijama u kojoj je uspostavljen tim koji se bavi temama relevantnim za Compliance, potrebno je vreme kako bi zaposleni u kompaniji, a vrlo često i sam menadžment kompanije, pravilno shvatio samo ulogu, ali i važnost i nužnost ove funkcije.

 

Treba imati na umu i da je regulatorni okvir promenljiv te da se stalno nameću nova pravila ili menjaju stara, tako da je usklađenost i kontrola usklađenosti poslovanja proces, a ne cilj. Mnoga pravila s namerom nisu precizno formulisana (npr. tržišne konvencije, kodeksi ponašanja koje izdaju strukovna udruženja, etički kodeksi i slično) te ostavljaju veliki prostor samim kompanijama da ih široko tumače i konstantno tragaju za najoptimalnijim rešenjima.

 

Poslovanje kompanija, tehnologije i poslovni procesi se menjaju tako velikom brzinom da se delokrug Compliance funkcije svake godine samo povećava. Veštačka inteligencija, digitalna imovina, kriptovalute su nešto čime se jedan Compliance officer sigurno ne bi bavio u nekoj kompaniji 2000. godine, ali je sada nešto što definitvno spada u osnovne zadatke i delokrug poslova funkcije kontrole usklađenosti poslovanja. Kompanije danas troše ogromne resurse kako bi uskladile svoje poslovanje u inovativnim industrijama u nastojanju da sustignu ove promene, iako i samo domaće i međunarodno zakonodavstvo imaju velikih poteškoća da ih isprate.

 

Pored navedenog, potrebno je promeniti i način razmišljanja i perspektivu vlasnika i menadžmenta kompanija koja posluju u Srbiji koji bavljenje Compliance-om i dalje smatraju dodatnim troškom poslovanja, i previše komplikovanim, ne shvatajući da je kontrola usklađenosti poslovanja stvar prevencije i neophodan činilac održivog i uspešnog poslovanja svake kompanije.

 

AutorNikola Ćorović, advokat u Advokatskoj kancelariji T-S Legal